Krštenje je kažemo sakrament. Što bi to zapravo imalo značiti i koju ulogu danas sakramenti imaju u životu čovjeka?! Kako ih tumačiti i kamo ih smjestiti? Sakrament znači ''Čin posvete sa zakletvenom obvezom'' (Neunheuser 825). ''Sacramentum'' nekoć bijaše ustvari zakletva rimskoga vojnika na zastavu. Obvezivao se na vjernost i odanost toj zastavi, odnosno svemu onome što je ona predstavljala. Davao je obećanje da će s pod njom boriti, čuvati je i ako bude potrebno, za njezino očuvanje položiti svoj život. U sakramentu krštenja čovjek se ''veže'' uz Isusa Krista. On time izražava da želi svoj život oblikovati zajedno s Kristom, odnosno, želi se suobličiti njemu. Iskazuje mu svoju odanost i vjernost. Čovjek u osobi Isusa Krista, po sakramentu krštenja traži svoje uporište, svoj konačni smisao i cilj. Sakrament krštenja ima svoju vezu i s grčkom riječju ''mysterion'', što znači u konačnom prijevodu: ''posvećenje vjernika u otajstvo života, u otajstvo smrti i uskrsnuća Isusa Krista.'' Ovi su nam pojmovi jasni i prihvatljivi kada je riječ o odraslom čovjeku, no pitanje je kako ih shvatiti i prihvatiti kada se radi o krštenju djeteta?!
U krštenju slavimo i otajstvo djeteta. Proničemo u njegovu biti i pokušavamo shvatiti tko je zapravo to dijete u svojoj najdubljoj stvarnosti? Dovedemo li život djeteta u dodir sa sudbinom Isusa Krista, postat će nam jasnije, tko je zapravo to dijete, što znači njegov život i kako ga možemo gledati očima vjere. U svjetlu Isusova života, nauka i poslanja, a posebice u muci, smrti i uskrsnuću, postaje nam jasno otajstvo djeteta. Shvaćamo da dijete nema samo zemaljski nego i božanski život, da smrt i raspadljivost nemaju više nad njim nikakvu moć, da ono već sada ima dijela na Isusovu uskrsnuću. Obred krštenja nam tako otvara oči da dijete ne gledamo više samo kao dijete njegovih roditelja i dijete velike ljudske obitelji, nego i kao božansko dijete u kojemu Bog postavlja novi početak - u ovaj svijet daruje nešto jedinstveno i neponovljivo. U obredu krštenja sam Isus Krist dotiče dijete, ulijeva mu svoj božanski život i svoju bezuvjetnu ljubav, dodiruje ga, posreduje mu Božju zaštitu i pokazuje mu njegovu ljepotu i bogatstvo. U krštenju slavimo otajstvo djeteta, stavljajući ga u otajstvo Boga.
Dublje promišljanje i otkrivanje obreda krštenja treba osobito roditeljima pomoći da sami svjesno priprave krsno slavlje svoga djeteta i suoblikuju ga. Nije dostatno da svećenik sve predviđene obrede svjesno i marljivo izvrši. Obredi su nam darovani da bismo dublje izrazili svoje osjećaje, vjeru i povezanost s Bogom. Oni nam pomažu da se kao vjernici izrazimo na poseban način, da izrazimo slavljem i gestama ono što ne možemo izreći riječima. I napokon, oni nas otvaraju i približavaju Bogu. Po obredima u naš život probija jedna druga dimenzija, dimenzija neba koja dodiruje našu ovozemaljsku stvarnost. Obredi nam daju da lik Isusa Krista postane vidljiv u našoj sredini i životnoj zbilji.